Cilj istraživanja: Istražiti promjene kože štakora u STZ modelu dijabetesa tipa 2 i usporediti ih s promjenama u modelu dijabetesa tipa 1 te ispitati ponašanje štakora povezano s boli. Materijal i metode: Model DM1 induciran je intraperitonealnom injekcijom streptozotocina (STZ) u dozi od 55 mg/kg, a model DM2 je induciran kombinacijom manje doze STZ-a (35 mg/kg) i masne hrane (udio masti 58%). Za analizu ponašanja povezanog s boli korišteni su toplinski i mehanički podražaji. Štakori su žrtvovani dva mjeseca nakon induciranja dijabetesa, a zatim je analizirana debljina epidermisa i gustoća intraepidermalnih živčanih vlakana Rezultati: Dva mjeseca nakon indukcije dijabetesa uočeno je statistički značajno stanjenje epidermisa stražnje šape u dijabetičkom modelu tipa 1 i tipa 2 u odnosu na njihove kontrolne skupine. Samo DM-1 skupina je razvila povećanu osjetljivost na hladnoću, toplinu i mehanički podražaj. Prosječan broj intraepidermalnih živčanih vlakana je statistički značajno smanjen u DM1 i DM2 skupini u usporedbi sa pripadajućim kontrolnim skupinama Zaključci: Šećerna bolest tip 1 i tip 2 uzrokuju značajno smanjenje debljine epidermisa i broja intraepidermalnih živčanih vlakana u štakorskim modelima. Te su promjene značajno više prisutne kod tipa 1 šećerne bolesti. U dijabetesu tip 1 nalazimo ponašanje povezano uz bol koje nije prisutno u tip 2 dijabetesu. Štakorski modeli dijabetesa tipa 1 mogao bi se koristiti za farmakološka istraživanja u kojima se provjerava djelotvornost tvari za prevenciju nastanka neuropatskih promjena.