Glavna okosnica diplomskoga rada pod naslovom Händelove muze jest pokušaj rekonstruiranja vokalnih portreta Händelovih dviju prima donna londonskog razdoblja – Francesce Cuzzoni i Faustine Bordoni. Budući da iz tog razdoblja ne posjedujemo nikakve zvučne zapise u obliku snimki (iz potpuno opravdanih povijesno-tehničkih razloga), sve zaključke o vokalnim, tehničkim, muzičkim i dramatskim karakteristikama i mogućnostima Händelovih pjevačica moguće je donekle otkriti analizom pojedinih arija pisanih za njih same, kao i kroz pisana svjedočanstva njihovih suvremenika. Naime, Händel je skladao gotovo sve operne uloge za određene pjevače i pjevačka je postava utjecala na svaku važnu odluku u stvaranju Händelovih Royal Academy opera. Uvidom u karakteristike koje pojavljuju dovoljno učestalo i konzistentno u arijama pisanim za njih same, moguće je odrediti kojim su sposobnostima i/ili nedostacima one indicirane i tako dobiti zvučnu sliku glasova Händelovih londonskih zvijezda.