Cilj ovoga rada je prikazati neke životinje koje Zakon o lovstvu svrstava u krupnu divljač, prikazati njihove migracijske navike, probleme koji se javljaju zbog nemogućnosti migracije, kao i mjere kojima se nastoji smanjiti posljedice fragmentacije staništa. Životinje se kreću u različite svrhe, ali najčešće zbog korištenja prirodnih resursa, što uključuje pronalaženje hrane, skloništa i zadovoljava nagon za preživljavanjem i očuvanjem vrste. Životinje koje migriraju postoje u cijelom životinjskom carstvu. Migriraju pomoću letenja, plivanja, hodanja te zanošenja. Usprkos ovoj raznolikosti govorimo o jedinstvenom biološkom fenomenu, koji se odnosi na jednu od definirajućih svojstava svih životinja i njihovu mogućnost kretanja. Životinje koje imaju učinkovitiju sposobnost migracije duže preživljavaju i ostavljaju za sobom više potomaka. U današnje vrijeme sve su izraženiji antropološki uvjetovane fragmentacije staništa ponajprije izgradnjom suvremenih ograđenih autocesta, a u novije vrijeme i postavljanjem ograda na granicama pojedinih država čija je svrha sprječavanje migracija ljudi. Ovime se nedvojbeno narušavaju ekološki odnosi u prirodi, a sprječavaju se i migracije životinja. Na veliku izgradnju autocesta, potrebno je osigurati prijelaze za životinje kako bi se olakšale dnevne i sezonske migracije. S toga se u nekim predjelima grade zeleni mostovi, tuneli i drugi prijelazi koji olakšavaju migraciju životinja.