Umjetničko djelo „Pribijeni kruh“ autora Dragoljuba Raše Todosijevića načinjen je od organskog materijala – kruha. Nakon gotovo 40 godina te postavljanjem u blizini drugog umjetničkog djela izrađenog od organskog materijala počeo se sušiti i raspadati. Kako bi očuvali djelo, restauratori su 2010. godine u kruh injektirali konsolidant prethodno potvrđene djelotvornosti - Paraloid B-72, i pričvrstili dijelove u početnu formu. Nakon 8 godina ponovno su primijećeni znakovi raspadanja te su znanstvenici procijenili učinkovitost drugih potencijalnih konsolidanata (Aquazol 200, Aquazol 500 i Mowilith 50) i ustanovili da su jednako učinkoviti u konzerviranju kruha, ali i da problem predstavlja neravnomjerna raspodjela svih ispitivanih konsolidanata u materijalu, što je i dovelo do ponovnog raspadanja kruha. Cilj ovog istraživanja bio je ustanoviti koji se od ranije spomenutih konsolidanata i kojom metodom apliciranja najbolje raspoređuje unutar materijala. U pripremi uzoraka korištene su metode injektiranja, umakanja u različitim vremenskim okvirima te apliciranja pomoću vakuum sustava. Za određivanje raspoređenosti konsolidanata u uzorku koristila se metoda snimanja spektara pomoću FTIR spektrometra s dijamantnom ATR tehnikom jednostruke refleksije na 13 različitih pozicija u uzorcima. Apsorpcijske vrpce u dobivenim spektrima uspoređeni su s apsorpcijskim vrpcama čistog konsolidanta čime se dobio postotak konsolidanta u određenom dijelu uzorka. Prema dobivenim rezultatima metoda umakanja konsolidanta kroz 15 minuta pokazala se kao najdjelotvornija metoda apliciranja, a najbolji postotak zadržavanja u kruhu i najhomogeniju raspoređenost pokazao je Aquazol 200.