Glazba utječe na čovjeka i njegovu okolinu na razne načine. Zvučni valovi ulaze u uho te se nakon niza procesa konačno u mozgu formira ono što prepoznajemo kao glazbu. Različiti dijelovi mozga procesiraju različite elemente glazbe (visinu tona, glasnoću, ritam, tempo, melodiju, itd.). Nedostatak sposobnosti procesiranja određenih glazbenih elemenata u mozgu pojedinca naziva se amuzija, a može biti urođena ili stečena. Za sposobnost sinkroniziranog pokretanja tijela uz glazbu zaslužni su zrcalni neuroni i PCM model (eng. the predictive coding of music model). Težnja za plesom je također povezana s tradicijom, aktivacijom sustava za nagrađivanje u organizmu, emocijama koje izaziva i povijesnim značajem. I samo slušanje glazbe aktivira centar za nagrađivanje u mozgu te izaziva emocije, što se može opisati s nekoliko psiholoških mehanizama. Glazbene preferencije pojedinaca ovise o kulturi, psihološkim faktorima, izloženosti glazbi, osobnosti, okolini, prijašnjim iskustvima i mnogim drugim faktorima. Glazba djeluje kao sredstvo društvenog povezivanja na psihološkoj i fiziološkoj razini. Učestalo učenje i izvođenje glazbe ostavlja posljedice na anatomsku strukturu mozga te posljedično i na moždane funkcije. Terapija slušanjem glazbe i plesom pomaže ljudima sa psihičkim i fizičkim poteškoćama u oporavku te ima ulogu u općenitom poboljšanju kvalitete života ljudi.