U proteklih 150 godina, zbog emisije stakleničkih plinova, došlo je do porasta globalnih temperatura za otprilike 1,5 °C. Takva promjena temperature uzrokuje razne promjene u slatkovodnim ekosustavima. Slatkovodnim ekosustavima smatraju se tekućice, jezera i močvare. Tekućicama se mijenja režim te mehanizam otjecanja. Jezerima se mijenjaju trofija i miješanje, a stratifikacija traje sve duže. Močvare presušuju zbog nedostatka padalina i smanjenja razine podzemne vode. Korištenjem obnovljivih izvora energije poput hidroenergije smanjuje se emisija stakleničkih plinova, no izgradnjom brana mijenjaju se hidrološka obilježja tekućice te životni uvjeti tog staništa. Degradacija staništa te promjena životnih uvjeta ugrožava brojne autohtone vrste koje nisu prilagođene na takve uvjete. Vrstama čije je razmnožavanje uvjetovano temperaturom mijenjaju se životni ciklusi. Ribama nije omogućena migracija kako bi se mogle mrijestiti, a brojne se jezerske vrste zadržavaju u dubljim, hladnijim slojevima. Raste broj invazivnih vrsta koje su bolje prilagođene na novonastale uvjete, a nanose štetu autohtonim populacijama i degradiraju ekosustav. Ako emisije stakleničkih plinova i globalne temperature nastave trend porasta, posljedice na slatkovodne ekosustave će se pogoršati.