Biohakiranje je novi i široki pojam koji obuhvaća raznolike aktivnosti eksperimentiranja na živim bićima. Biohakiranjem u genetičkom inženjerstvu možemo smatrati različite eksperimente s genetičkim materijalom, koje najčešće izvode školovani stručnjaci i znanstvenici koji su napustili formalne znanstvene zajednice, ili to mogu biti i ljudi koji nisu educirani stručnjaci ili znanstvenici i koji se biohakiranjem bave iz hobija ili kako bi ostvarili svoje vlastite ideje u području biologije. Oni se često okupljaju u biohakerskim zajednicama, čiji cilj je smanjivanje razlika između znanstvenog svijeta i samog društva. Laboratoriji tih zajednica su mjesta gdje se zainteresirane osobe mogu upoznati s tehnikama i materijalima koji se mogu koristiti u istraživanju. Zainteresirani pojedinci putem interneta mogu naručiti sve potrebno kako bi mogli samostalno kod kuće izvoditi istraživanja. Brojni studenti se tijekom studiranja uključuju u istraživanja i projekte te čak natječu kroz natjecanje IGEM (engl. International Genetically Engineered Machines). Veliki broj ljudi može sudjelovati u različitim biohakerskim aktivnostima te time doprinijeti znanosti. Iako vođeno dobrom idejom, međutim, biohakiranje je povezano s nizom problema, otvara brojna pitanja i nekad se nalazi na granici ilegalnog djelovanja. Budući aktivnosti biohakera nisu obuhvaćene unutar formalnih znanstvenih okvira, te su bez nadzora i samim tim nesigurne zbog mogućih povezanih rizika i opasnosti, biohakiranje bi moglo doći u konflikt sa brojnim sigurnosnim zakonodavnim odredbama, te će zasigurno biti neophodno zakonski regulirati te aktivnosti, što su neke zemlje već i napravile.