U ovom radu pod nazivom „Upravne reforme u Velikoj Britaniji“ pričat ćemo o državi općenito, o državnoj upravi odnosno razvitku pravne grane financija, o jezgri državne vlasti u Velikoj Britaniji, suvremenim reformama u velikom sustavu i još o reformama i modernizaciji javne uprave. Polazimo od klasičnog razlikovanja triju sastavnica države: teritorij, stanovništvo, organizirana državna vlast. Razmatranje tih triju sastavnica započinjemo s pojavom organizirane državne vlasti odnosno državom kao organizacijom, da bismo iza tog prešli na odnose države sa stanovništvom pod njezinom vlašću, odnose koji se kristaliziraju oko države kao institucije. Definicija države kao područja, stanovništva i organizirane državne vlasti, nastala je u okviru discipline međunarodnog javnog prava, i osobito je pogodna za polje gdje je prvobitno nastala, jer olakšava taksonomsku odluku kojim entitetima za koje se tvrdi da su države trebale to svojstvo pravno priznati. Energičnije reformiranje britanske javne uprave u smjeru opće dekoncentracije počelo je u vrijeme duge vladavine konzervativne stranke pod vodstvom Margaret Thatcher i Johna Majora od 1979. do 1997. godine. Radikalni zahvati poduzeti u to vrijeme bili su neposredno inspirirani neoliberalnim doktrinama u ekonomici prenijetim na državni sustav upravljanja. Po tim shvaćanjima, tržište je naprosto bolji način pružanja usluga i službi svih vrsta nego tradicionalna državna uprava. Reforme britanske javne uprave obuhvaćaju dvije velike skupine mjera: prvo, prenošenje upravnih zadaća s države na nedržavne nositelje i, drugo, poboljšanje načina rada u upravi uvođenjem metoda razvijenih i provjerenih u privatnim, u prvom redu gospodarskim, organizacijama.