Roditelji i odgojitelji djece su osobe s najvećim utjecajem na razvoj djeteta. Roditelji su primarni skrbnici djeteta te je njihov zadatak socijalizirati dijete u okolini u kojoj žive i usaditi u dijete kvalitetne vrijednosti u ranoj dobi kako bi postao aktivan član društva. Uz roditelje, predškolske ustanove su također zadužene pomoći djetetu da se razvije u kompetentnu osobu. Stoga, sve više se susrećemo s pojmom odgojno-obrazovne inkluzije, a potreba za uključivanjem osoba i djece s teškoćama svaki dan je sve veća. Odgojno-obrazovnu inkluziju potrebno je poticati i razvijati kako bi se osobama s teškoćama omogućilo lakše funkcioniranje u društvu. Kako bi se odgojnoobrazovna inkluzija mogla uspješno realizirati, potrebno je u djecu usaditi važnost empatije, nediskriminacije, različitosti među drugima i pomaganja drugima. No, uz djecu, i roditelji moraju prihvatiti odgojno-obrazovnu inkluziju i svojom podrškom pomoći njezinom razvoju. Ovaj rad bavi se mišljenjem roditelja djece predškolske dobi o odgojno-obrazovnoj inkluziji te o njihovim stavovima o odgojno-obrazovnoj inkluziji koja se provodi u predškolskom sustavu odgoja i obrazovanja. Cilj je bio istražiti koliko su roditelji upoznati s pojmom odgojno-obrazovne inkluzije te njihovo mišljenje o primjeni odgojno-obrazovne inkluzije koja se provodi u predškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na internetskim stranicama za roditelje i stranicama za podršku roditeljima djece s teškoćama, a uključivalo je anketni upitnik. Rezultati istraživanja pokazali su da većina roditelja podržava odgojno-obrazovnu inkluziju i smatraju da prisutnost djece s teškoćama u odgojnoj skupini ima pozitivan utjecaj u svim razvojnim područjima sve djece, ali da postoji potreba za širom edukacijom o djeci s razvojnim teškoćama i odgojno-obrazovnoj inkluziji.