Ovaj završni rad obrađuje dramskopedagoški pristup obradi priče u vrtiću te se u okviru te velike teme fokus stavlja na pripremu odgajatelja za dramske aktivnosti. U vrtićima se sve češće koriste dramske tehnike i metode u svakodnevnom radu s djecom, međutim, i dalje su zastupljenje u maloj mjeri, a razlog tome je ili strah odgajatelja o nedovoljnoj kompetenciji u tome području ili nešto slično. S druge strane, odgajatelji su sigurno neke od metoda i tehnika koristili u svakodnevnom radu s djecom, a da toga nisu bili svjesni. Postavlja se pitanje kada je najbolje početi s dramskim aktivnostima, a više o tome pisat ću kasnije u istoimenom poglavlju ovog rada. Osim toga, u radu će biti riječi o važnostima dramskih aktivnosti i njihovom mjestu u odgojno-obrazovnom procesu. Kako bih opisala upotrebu dramskih tehnika u svakodnevnom radu s djecom u radu ću obraditi pet tehnika, a ponudit ću i primjere aktivnosti koje se mogu direktno provoditi u praksi. Dramske tehnike koje ću obraditi su: vođena mašta, žive slike (zaustavljeni prizor), vrući stolac, voditelj u ulozi te primjer pantomimske igre. Navedene dramske tehnike pratit će tematika opće poznatih bajki za djecu. Svrha ovog rada je ponuditi teorijsko objašnjenje dramskih tehnika te ih objasniti kroz nekoliko primjera kako bi se odgajatelje potaknulo na češću uporabu dramskih aktivnosti u skupini, a usput im se nudi i pomoć oko pripreme.