Naslov Irony in picturebooks Naslov (hrvatski) Ironija u slikovnici Autor Ivana Sabolović Mentor Smiljana Narančić Kovač (mentor)Član povjerenstva Smiljana Narančić Kovač (član povjerenstva)Član povjerenstva Ivana Cindrić (član povjerenstva)Član povjerenstva Marija Andraka (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2018-06-06, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Sažetak Even though often inconspicuous, irony is, alongside sarcasm and grotesque, one of the most common social and cultural phenomenon. Its main feature is indirectness. Authors of various genres include it in their works. This thesis focuses on irony as a literary and narrative device found in picturebooks. Some scholars claim that the picturebook is ironical by definition (Nodelman, 1988) due to the differences in meanings found in its two layers, verbal and visual. The first chapter introduces the distinction between irony and humor. This chapter also considers the children’s capability of detecting irony. The second chapter is dedicated to picturebook as a multimodal form of art, and addresses three main aspects of reading picturebooks: shifting attention between the verbal and the visual discourse, interactivity and re-reading (Narančić Kovač, 2015). These aspects are embraced by the notion of transmediation, a process of translating one sign system into another (Sipe, 1998). Irony in picturebooks is considered in this context. The third chapter analyzes several examples of picturebooks to demonstrate the appearance of the three main types of irony (situational, dramatic and verbal). In conclusion, the thesis addresses the potential of using picturebooks in the classroom to improve the children’s capacity to recognize and analyse irony
Sažetak (hrvatski) Iako često neprimjetna, uz sarkazam i grotesku, ironija je jedan od najčešćih društvenih i kulturnih fenomena. Njezina je glavna odrednica indirektnost. Autori raznih žanrova često je uključuju u svoja dijela. Ovaj rad analizira ironiju kao književni, odnosno pripovjedni postupak u slikovnicama. Neki autori smatraju da je slikovnica po definiciji ironična (Nodelman, 1988), zbog semantičkoga razilaženja njezinih dvaju načina izražavanja, vizualnoga i verbalnoga. U prvome poglavlju na nekoliko se primjera pokazuje razlika između humora i ironije koji se često zamijene. To se poglavlje također osvrće na dječju sposobnost razumijevanja ironije. Drugo poglavlje posvećeno je slikovnici kao višemodalnom umjetničkom obliku i njezinim karakteristikama, s posebnim osvrtom na proces čitanja. Za slikovnicu su karakteristična tri aspekta čitanja: prebacivanje pažnje između vizualnoga i verbalnoga diskursa, interaktivnost i opetovano čitanje (Narančić Kovač, 2015). Sva tri aspekta obuhvaćena su u pojmu transmedijacije (Sipe, 1998), koji se objašnjava kao proces prevođenja jednoga znakovnoga sustava u drugi. U tom se kontekstu pojašnjava kako se u slikovnici pojavljuje ironija. Treće poglavlje analizira nekoliko primjera slikovnica u kojima se mogu naći različite vrste ironije (situacijska, dramatična i verbalna). U zaključku se rad osvrće na mogućnosti primjene ironičnih slikovnica u učionici u svrhu razvijanja učeničkih sposobnosti prepoznavanja i analize ironije.
Ključne riječi
irony
humor
falsehood
metalinguistic awareness
picturebooks
Ključne riječi (hrvatski)
ironija
humor
neistina
metalingvistička svijest
slikovnica
Jezik engleski URN:NBN urn:nbn:hr:147:455969 Studijski program Naziv: Učiteljski studij Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2019-03-21 08:55:13
