Lutkarstvo je scenska umjetnost koja objedinjuje likovnu, glazbenu i dramsku umjetnost, a posrednik između glumca i publike je lutka. Kroz povijest lutkarsko kazalište sa svojim temama bilo je namijenjeno odrasloj publici, a danas je ono namijenjeno djeci. Specifičnost lutkarstva je u njenom samom posredniku -lutki. Kao bi lutak oživjela i prenijela poruku mora postojati animator-glumac koji će je svojim pokretom i glasom to i učiniti. Jednostavnost i očišćenost od detalja osim kod animacije lutke prelijevaju se i u lutkarsku dramaturgiju, scenografiju, režiju i glazbu. Lutka, također mora biti jednostavna jer je ona simbol, nepotrebni detalji odvlače pažnju gledatelja i čine je sladunjavom. Scenske lutke koriste se u lutkarskim predstavama, ali mogu se izrađivati i koristiti u svakodnevnoj nastavi. Razlikujemo nekoliko vrsta od kojih su najučestalije lutke na štapu, plošne lutke, ručne lutke, lutke na dijelovima tijela i lutke sjena, manje se koriste lutke na koncu ili marionete. Lutkarstvo u nastavi je poželjno jer se kroz njega mogu objediniti razne nastavne teme i sadržaji. Ono pozitivno utječe na razvoj učenika i razbijanje straha od škole ili ispita pogotovo u prvom razredu. Bliskost lutke i učenika pomaže učitelju u savladavanju komunikacijskih prepreka. Kroz lutkarske projekte učenici savladavaju vještinu animacije, izrade lutke, adaptacije teksta, a najvažnije dobivaju osjećaj zadovoljstva koje im pruža konačni produkt. Istraživanje je pokazalo kako i učitelji prepoznaju korist uporabe lutkarstva u nastavi, ali zbog nedostatka vremena i zahtjevnosti pripreme koriste tek osrednje u svom radu.