Naslov Morfološke karakteristike i pomotehnika uzgoja šipka
Naslov (engleski) Morphology characteristics and pomotechnics of pomegranate
Autor Marina Bulat
Mentor Mia Brkljača (mentor)
Član povjerenstva Tomislav Kos (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Mia Brkljača (član povjerenstva)
Član povjerenstva Šime Marcelić (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zadru (Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu) Zadar
Datum i država obrane 2018-09-30, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana BIOTEHNIČKE ZNANOSTI Poljoprivreda (agronomija)
Sažetak Šipak koji se još naziva nar, mogranj ili zov (Punica granatum L.) pripada porodici Lythraceae. Zbog visokog sadržaja vitamina i antioksidansa koji povoljno utječu na čovjekovo zdravlje, te je zbog toga proizvodnja šipka u svijetu sve popularnija. Šipak ima širok areal uzgoja, a glavni svjetski proizvođači su Iran, SAD, Kina, Indija, Izrael, Egipat, Španjolska i Turska. Porast proizvodnje ove voćne vrste u svijetu doveo je do unaprjeđenja tehnika uzgoja. U RH postoje povoljni ekološki uvjeti za uzgoj šipka. Šipak se tradicionalno uzgaja u južnoj Dalmaciji na relativno malom području dubrovačkom području i dolini Neretve. Međutim šipak se uzgaja uglavnom na okućnicama u formi grma s puno izbojaka uz obilnu rodnost, bez provođenja pomotehničkih zahvata a najrašireniji je samonikli ili divlji šipak. Cilj ovoga rada bio je dati pregled literature o morfologiji šipka, karakteristikama najpoznatijih sorti te pomotehnici kod podizanja i održavanja nasada šipka. Šipak je listopadni grm visine od 2 do 5 m. Korijen mu je drvenast i kvrgast, lišće sjajno i duguljasto, a na izdanku se pojavljuje 3 do 5 cvjetova. Šipak je samooplodna i entomofilna vrsta. Glavne sorte šipka su Barski slatki, Glavaš, Paštrun, Konjski zub i Šerbetaš. Najpovoljniji uzgojni oblik je grm s 4 do 6 izdanaka ili vaza. Šipak se može uzgajati uz korištenje armature. U uzgoju šipka rezidbom se odstranjuju osušene grane, jake vodopije i višak izbojaka iz tla. Plodovi se prorjeđuju 2-3 tjedna nakon cvatnje, a prilikom prorijede odstranjuju se prvo oštećeni, bolesni plodovi i kasno zametnuti plodovi. Na mladici se ostavlja se jedan plod na 7-10 cm. Ujednačenje dozrijevanja plodova se provodi tretiranjem s regulatorima rasta.
Sažetak (engleski) Pomegranate (Punica granatum L.) is the fruit tree from Lythraceae family. Due to high content of vitamins and antioxidants affecting human health favorably, popularity of pomegranate world production increases. The pomegranate is widely spread with main producers being Iran, USA, China, India, Israel, Egypt, Spain and Turkey. Growth of world production resulted in the improvements of pomegranate cultivation. In Croatia ecological conditions for the pomegranate cultivation are favorable. It is traditionally grown on a small area near Dubrovnik and in Neretva river valley in south Dalmatia. The pomegranate is grown mostly in gardens as dense shrubs with high yields and mostly is grown wild pomegranate. The aim of this thesis was to analyze the literature on morphology, characteristics of main cultivars and pomotechnical measures in training and orchard cultivation. Pomegranate is a deciduous shrub that reaches up to 2 or 5 m in height. The root is woody and knobby, the leaves are shiny and oblong, and flowers grow in bunches of 3 to 5 flowers. Pomegranate is self-fertile entomophilic fruit. The main cultivars are Barski slatki, Glavaš, Paštrun, Konjski zub and Šerbetaš. The best training system is the bush with 4 to 6 branches or the vase. Pomegranate is grown on trellis system also. Pruning of dead branches, strong suckers and numerous branches is done regularly. Fruit thinning is done 2 to 3 weeks after flowering by removing mechanically or by deceases damaged fruits or fruits of late fruitset. One fruit at every 7-10 cm is left. Simultaneous fruit ripening is achieved after treatments with plant growth regulators.
Ključne riječi
morfologija
pomotehnika
šipak
Ključne riječi (engleski)
morphology
pomegranate
pomotechnic practices
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:162:637592
Studijski program Naziv: Primijenjena ekologija u poljoprivredi Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: preddiplomski Akademski / stručni naziv: sveučilišni prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) inženjer/inženjerka primijenjene ekologije u poljoprivredi (univ. bacc. ing. agr)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2019-04-02 12:09:58