Hipertenzija je najčešći povod za posjetu liječniku u općoj populaciji, te od nje u svijetu boluje oko 600 milijuna ljudi. Oko polovica oboljelih nema adekvatnu terapiju. To dovodi do razvoja komplikacija. Prema uzroku hipertenzija može biti primarna, ako je njen uzrok nepoznat, ili sekundarna, ako se uzrok može dokazati. Dijagnoza hipertenzije se postavlja kada je sistolički tlak barem 140 mmHg, a dijastolički barem 90 mmHg. Najčešća je renovaskularna hipertenzija koja označava aterosklerotski ili genetski promijenjene krvne žile bubrega. To uzrokuje poremećaj bubrežne funkcije i razvoj hipertenzije. Primarni aldosteronizam označava povećanje ili tumor nadbubrežnih žlijezda, što dovodi do pojačanog lučenja aldosterona i povišenja krvnog tlaka. „Sleep apnea“ nastaje kada tijekom spavanja meko nepce i jezik padnu na stražnju stijenku farinksa i suze dišni put. Dolazi do hrkanja, ali i hipoksije koja je uzrok hipertenzije i povećanog kardiovaskularnog rizika. Feokromocitom je uglavnom dobroćudni tumor nadbubrežne žlijezde koji uzrokuje hipertenziju uz preznojavanje, blijedilo ili crvenilo lica. Cushingov sindrom označava poremećaj lučenja hormona iz nadbubrežne žlijezde, što osim visokog tlaka dovodi i do promjena u izgledu pacijenta. Koarktacija aorte je prirođeni poremećaj koji se može otkriti u dječijoj dobi, a liječi se operativno. Uloga medicinske sestre važna je u edukaciji bolesnika o samoj bolesti, komplikacijama, te važnosti redovite primjene lijekova, kao i kontrole. Cilj edukacije je postizanje što veće prijemljivosti za terapijski režim i nužne promjene životnog stila. Terapijski režim uključuje nefarmakološke i farmakološke mjere.